Dimljenje mesa
Pročitajte kako se 50-ih godina prošlog stoljeća dimilo meso, slanina, krvavice, šunke, tlačenica...
Meso se dimi zato, jer se tim postupkom konzervira i dobiva na dobrom ukusu.
Suši se i dimi postepeno da se sastojci dima, krezoli, octena i mravlja kiselina mogu uvući u dubinu mesa.
Naglo dimljenje s mnogo dima, koji je uz to još i topao, stvara smo suhu kožicu na površini mesa, zatvori pore, pa unutrašnji dijelovi ostanu nekonzervirani.
Takvo meso će se brzo kvariti i onda, ako ga kasnije dugo dimimo.
Stoga valja paziti da se dimi podalje od ognjišta, vatra mora tinjati bez plamena, ložiti valja pilovinom i vlažnim kvrgama, a ne suhim drvetom, a još manje triješćem pomiješanim s razmnim smećem.
Dimi se dnevno po nekoliko sati, a noću je dobro otvoriti prozor sušnice.
Slanina i krvavice dime se 10 dana, kobasice 14 dana, sitniji komadi mesa 20 dana, a šunke i plečke oko mjesec dana.
Osušeno meso spremi se na suhom i zračnom mjestu.
Ukoliko je sušnica za to prikladna, najbolje je da ostane ondje na motkama.
Tlačenica, i prodimljena je brzo kvarljiva.
Stoga je treba ranije potrošiti. Samo za vrlo hladnog vremena drži se dulje.
Klanje valja vršiti kada dobro zahladi, jer ako se meso zbog topline zarzi mikrobima, ili ako se usoli nedovoljno ohlađeno, uzalud će biti i nastručnije dimljenje.
Share this post / Podijelite ovaj članak
Tagovi:
